Pitali Engleza koliko mu je potrebno za tako lijepu travicu? On odgovara da treba pokositi, zaliti, njegovati, gnojiti i tako 100 godina i sve će biti u redu.

parafraziranje jedne anegdote koju sam čuo kao klinac

Početkom godine zadao sam si da ću svaki dan imati neku aktivnost. Prošle godine je ispalo kako se nisam kretao ni bavio nekim vidom tjelesne aktivnosti nekih dva tjedna ukupno. Bilo je ozljeda i vjerojatno nekih obaveza, a moguće je da nisam registrirao neku šetnju koja bi i tu brojku od 14 dana smanjila. Zapravo malo bitno. I ne, ovo nije jedan od onih vid mene članaka, jer zapravo ja propitkujem sebe, o tome pišem, a vama dajem da propitate sebe i svoje želje i potrebe. Trebali bismo znati što želimo, jer to bar nije teško. Svi smo bar malo razmažena djeca koja bi – nešto! No kad odrasteš ili se bar osamostališ (jer neki poput mene nikad ne odrastu), za ono što želiš, često se trebaš svojski potruditi. Ali koliko?

To svatko mora odlučiti sam za sebe. Moja je želja da sam aktivan svaki dan. Moj sat na ruci, Garmin Fenix 7x Sapphire Solar govori u prilog tome. 7x ili 7 puta u tjednu. Ali ovo nije ni reklama za Garmin jer je i vrapcima na grani jasno da nisam tip za drugu marku. Moj je fokus da budem svaki dan aktivan, ne zato što imam neki cilj poput istrčati nešto posebno, dignuti nešto posebno, ispenjati nešto posebno, biti nešto posebno. Moj je fokus biti zdrav. To je jedina stvar za koju “treniram”, a navodnici su tu jer u mojoj glavi ne postoji trenutni imperativ za nekim posebnim uspjehom, sportskim ili kakvim drugim, a što se može promijeniti u trenutku i kako stvari bude. Da bih bio zdrav, moram se između ostalog kretati, jer to nije jedini put do zdravlja. To je samo jedan segment. On utječe i na fizičko i psihičko zdravlje. Bar kod mene. Mi smo bića koja su zamišljena za kretanje, a moderni način života nas želi staviti u stanje stagniranja i to je potpuno krivo jer postajemo manje otporni na bolesti te smo manje sposobni sudjelovati u životnim aktivnostima, posebno onih mlađih generacija kako starimo.

Dugovječnost je cilj, ali ne da živimo dugo, već da živimo kvalitetno. No iskreno, svi moramo kad tad umrijeti i nerealno je očekivati da ćemo živjeti vječno. Niti bismo trebali. Ne možemo zauzimati mjesto slijedećim generacijama. Životni vijek čovjeka se produžio, no kvalitet života ne baš toliko. Sve smo boležljiviji i deblji, nepokretniji kao vrsta koja živi na zemlji. Lijenost i pohlepa su izmislile kotač. Jer nam je bilo “teško” prenijeti jednu stvar na drugo mjesto ili smo željeli puno više, sa što manje napora. No i to je ok. I to je ljudski, samo je pitanje koliko nam to danas čini nažao jer smo prestali balansirati. Uvijek biramo ići lakšim putem i svaka pomisao da se malo pomučimo je zastrašujuća. Em nam je vruće, em nam je hladno, em nam je daleko, teško, sparno, kišovito,… i tako odgajamo klince. Ok. Možda ne svi.

Dobro i kakve to veze ima sa six packom ilitiga s trbušnjacima i mojim aktivnostima. Kako je vidljivo u tablici, u prvih šest mjeseci sam naslagao 603 aktivnosti. Pa kako je to moguće? To je preko tri dnevno! I zašto je to bitno? Moguće je tako jer i šetnja je aktivnost. Šetnja psa je aktivnost. Igranje košarke, badmintona ili picigin s djecom su aktivnosti. Nisam cijeli dan sjedio, nisam cijeli dan ležao. Šetao sam i tako pomaknuo svoje tijelo iz zone komfora. Moguće je da je padala kiša, snijeg, da je bilo vruće za popizdit, ali ja sam se odlučio kretati. Zadnjih me 5 dana ukočilo da me i ležanje ubija, ali sam šetao i vozio bicikl. Ja zapravo i nemam 6-pack, niti se sjećam da sam ikad stvarno imao osim možda s 14 godina. Ali to sam ja. U mojoj glavi mirovanje nije česta pojava i mora biti izbalansirana s kretanjem. Mirovanje uglavnom pretvaram u tipkanje na kompjuteru (bilo da radim za posao ili svoje strasti poput bloga i podcasta) ili gledanje nekog filma s članovima obitelji. U svakom drugom slučaju, opako riskiram da zaspem, što je zapravo najbolje što mogu napraviti za soje tijelo. No kretanje je nužno.

A svi koji se gledaju u ogledalo pokušavajući se usporediti s kakvom filmskog zvijezdom ili vrhunskim sportašem, vrlo vjerojatno nisu uspjeli povući paralelu sa svim parametrima u kojima su vrlo vjerojatno najbitniji oni koji se odnosi na posao i obitelj te vrijeme potrebno za dnevne obaveze mimo toga. Vremena imamo koliko imamo, a sami odlučujemo kako ćemo ga najbolje provesti i s kim. I vrlo je malo bitno koliko brzo možemo voziti bicikl ili trčati, ako u tome ne uživamo ili ako nam to nije omogućilo da budemo u mogućnosti pomoći roditeljima istovariti drva za ogrjev, očistiti zelenilo oko kuće ili prenijeti neki komad namještaja koji ne mogu. Malo nam znači biti fit, ako svu energiju potrošimo na trening, a nismo u mogućnosti poigrati se sa svojim djetetom ili odigrati rundu odbojke na pijesku s frendovima. Ili nismo u mogućnosti otići otplaninariti s ekipom jer smo u banani. Ima puno bitnih stvari, ali neke su bitnije. Posložite si prioritete i živite u skladu s tim, kakvi god oni bili. To je vaša odluka. Moja je da budem prisutan među ljudima koje volim i koji mi nešto znače i tako sam posložio svoje “treninge”. Ja treniram za život.

I onda, koliko je potrebno za six pack? Pojma nemam jer ih nemam iako nisam tako daleko. Ali nije potrebno puno. Samo morate svaki dan biti aktivni, kvalitetno jesti (op.a. tijelu nije bitno je li fino ili nije već je li hranjivo) i dovoljno spavati. I tako do kraja života. Svaki dan. Koji put će vam se dogoditi da ispadnete iz tračnica i to je ok dok god je to iznimka, a ne pravilo. I sve će biti ok. Čak i kad ne bude ok, biti će ok jer je to život. U životu se događaju sranja koja ne možete spriječiti, ali možete utjecati na to kako će vaše tijelo i um reagirati na njih. Dajte si šansu, a to imate li trbušnjake ili sise kakve biste željeli, trčite li brzo ili brže, koliko dižete u benchu i slične stvari ostavite u odjeljku manje bitno, osim ako niste profesionalni sportaš… pa vam je bitno jer eto živite od toga. U međuvremenu, samo živite. A ako vam je bitno imati trbušnjake ili utegnutu guzicu, prionite poslu jer samo od sebe neće doći. Za to se treba svojski pomučiti. Mogu vam reći da uz svakodnevne aktivnosti još uvijek nemam trbušnjake s reklame i za to treba puno više odricanja na koje ja nisam spreman, odnosno ne želim. Ali bar znam gdje sam.

Podijelite ovaj članak, ako Vam se sviđa što ste pročitali. Pa čak i ako Vam se ne sviđa. Imajte na umu samo da je blog i njegov sadržaj vlasništvo autora.

Označite ga sa “sviđa mi se”, a svaki komentar je dobrodošao! Blog je besplatan, a budite slobodni i pretplatite se na obavijesti!

I hvala Vam što pratite!