Crkva Isusa Krista svega Svemira

Mauro

1.11.2022

Svi Sveti, Svetkovina

Otk 7, 2-4.9-14; Ps 23; 1 Iv 3, 1-3; Mt 5, 1-12

Svetkovina koju danas slavimo, svetkovina Svih Svetih, izravno je povezana sa sutrašnjim blagdanom,[1] one su jedno. Mislim da današnji blagdan doživljavamo s radošću, sutrašnji s nekom vrstom tuge, no ta su dva blagdana jedno i govore nam. Jasno nam  pokazuju razliku od jednog odgovora do drugoga, ali bilo oni kojih se spominjemo danas bilo oni kojih se spominjemo sutra djeca su Božja. Potom Sveti Ivan u čitanju kaže: „Sada znamo da smo djeca. Što ćemo biti, još nije otkriveno”.[2] Današnji Sveti nam to pomalo otkrivaju.

Danas mi slavimo one koji su dopustili da ih milost, Kristova misao, Ljubav u potpunosti preobraze. Dopustili su da ih životni događaji preobraze u nova stvorenja njihovim potpunim da. Sutra se spominjemo i zajedno s njima molimo za one koji imaju tu želju u sebi, da postanu nova stvorenja, ali su stavili neke granice djelovanju milosti. Stavili su neke granice pomoću njihove misli i također u Čistilištu, gdje se nalaze, oni su u ovoj preobrazbi misli sve dok ne postanu nova stvorenja, no oni, mi (ja nas stavljam zajedno s njima) i današnji Sveti svi su Sveti samim tim što su djeca Onoga koji je svet.[3]

Svi mi, današnji Sveti i oni od sutra, izabrali smo i želimo biti na gozbi Jaganjčevoj[4]. Želimo Ga slijediti do kraja, ostaviti Ga slobodnog, no ponavljam, jasno mi je (nadam se da ću uspjeti objasniti) da ćemo preko ova dva blagdana upravo uspjeti razumjeti razliku jednog odgovora, od jedne snažne misli koja se ne dopušta preobraziti, jednog jakog ja, sa mnogo jakih navezanosti, sa mnogo granica koje dajemo Bogu, za razliku od onih koje danas slavimo.

Nekoliko smo puta rekli da je svetost djelo Božje,[5] djelo Božje u jednoj duši koja odgovara s jednim da, s jednim da koji se međutim treba stalno ponavljati, jednim da koji u svim životnim djelima, konkretnim treba ostaviti slobodu Božjoj intervenciji, intervenciji Oca, Sina, Duha Svetoga i svih njegovih sredstava[6]. Svetost je biti potpuno predani, ono što se mi uvijek trudimo vršiti našim prikazanjem Njemu po Mariji, sa našom željom da umremo sebi. I baš u tome se događa sva preobrazba. Dakle, to nije nešto što se događa iznenada, to nije neka besplatna milost, to je neprestani odgovor u životu.

Današnje prvo čitanje, Otkrivenje, recimo da nama govori na poseban način: govori o jednom znaku koji biva dan svoj djeci[7], i mi možemo reći da je to naš.[8] Nosi ga čitava Crkva u Svemiru. Također govori o određenim brojevima. Govori jedan precizan broj o djeci Izraelovoj, 144.000, a potom govori o jednom neizmjernom beskraju, koji  nitko ne može prebrojati, onih koji su prošli kroz veliku nevolju i dopustili da budu oprani Jaganjčevom Krvlju. Ova velika nevolja je život. Ova velika nevolja je hod koji je svatko od nas ovdje na Zemlji odlučio vršiti. Govorim o Zemlji, ne usuđujem se govoriti o tome što je na drugim planetima. Imamo se suočiti s hodom gdje je veliki dio ono što smo već odabrali u trenutku začeća našim da, našim odgovorom. Drugi dio koji nam potom biva dan preko situacija u svijetu, preko pogrešaka poradi kojih onda snosimo posljedice, no sav taj život, sa jednim potpunim da, postaje sredstvo svetosti, preobrazbe, i tu se iznova vraćam da bih rekao, što budemo manje imali otpora prema toj preobrazbi time ćemo prije kao Sveti ući u Novo Stvaranje.

Onda, život kroz čije smo događaje prošli s vjerom, od nas čini Svece. I Sveti Ivan u današnjoj prvoj poslanici dobro kaže na kraju, zar ne?: „Bit ćemo slični Njemu jer ćemo ga vidjeti onakvog kakav On jest. Tko ima tu nadu u Njega, čisti se, kao što je On čist.“[9] Nada, vjera, da budemo s Njim, da budemo poput Njega, znajući da smo sada djeca Božja zahvaljujući Njemu, njegovom otkupljenju, sa željom da tu nadu vidimo u životnim događajima, čisti nas, preobražava, omogućava nam da postanemo Sveti.

Ako bolje pogledate, na ovoj Zemlji nema razine preobrazbe, pročišćenja, svetosti, uzdignuća, bez prolaska preko križa. Ako naša vjera, nada i ljubav nisu prokušane teškim životnim događajima, onim stvarnim, jakim – svi znamo iz čitanja, znamo iz onoga što nam je rečeno, Vazmeni prolazak, umrijeti, uskrsnuti -, no sve to mora postati živo. Nije dovoljno to reći u teoriji, to je jedan prolazak koji moram živjeti u konkretnosti. Tada tu bivaju prokušane  vjera, nada, ljubav, kako kaže Sveti Ivan. Tko tako živi, čisti se.

Uzmite Joba. Kada je došao do toga da kaže: „Znam da je moj Otkupitelj živ“[10]? Kada je sve izgubio. Ako ne uspijemo reći: „Znam da je moj Otkupitelj živ”, u ovoj vjeri: kad smo kušani! Izrečeno u lijepim, mirnim, blaženim događajima, lakše je. Križ je obavezan prolazak, to je jedna milost.

Dakle, kada pravim razliku između današnjih i onih sutrašnjih Svetaca, mislim da upravo u ovome možemo vidjeti razliku: današnji Sveci su u kušnji ostavili Božju ruku slobodnom. Rekli su poput Joba: „Znam da je moj Otkupitelj živ”. Sutrašnji Sveci u kušnji, poput nas, pružili su mali otpor: „Ma zašto? Zašto meni? Zašto ovo? I onda vršimo jednu dugu molitvu da nam svima bude dobro, …“

Vidite da nas današnja čitanja upravo otvoreno pozivaju na to polazeći od Otkrivenja, koje između ostalog uvijek daje Sveti Ivan Apostol, potom Sveti Ivan apostol u svom čitanju i blaženstva u Evanđelju. Blaženstva to izražavaju, eh! Biti blaženi, kada? Kada nema mira, kada nema pravednosti. Svako blaženstvo je kada si ožalošćen, blažen kada si krotak, kada si milosrdan, kada te progone, kada te vrijeđaju i loše postupaju s tobom. Izražava ovo što govorimo. Blažen si jer umireš sebi, blažen si jer dopuštaš da umire tvoj ja, blažen si jer dopuštaš da umre tvoja pravda, dopuštaš da umru tvoji razlozi vjerujući da postoje viši. Blažen si jer si siromašan u  duhu. Ti i ne tražiš da znaš što je pravo, znaš da Bog zna – siromašan u duhu. U tome si blažen i živiš svoju preobrazbu te postaješ svet.

Dakle, svetost je preobrazba cijelog našeg bića: duha, duše i tijela. Sve treba umrijeti. Duh je vječan, ne umire već se mora proširiti. Bog živi u duhu, no treba zaposjesti dušu, dakle misao duše mora umrijeti. Memorija, razum i volja[11] se trebaju probuditi no u Bogu, a ne u onome što je sama sebi stvorila. I potom  i tijelo treba umrijeti jer i ono treba uskrsnuti novo, proslavljeno. Sve je jedan prolazak smrti i uskrsnuća. To je djelovanje milosti, to je Božje djelo, kao što smo rekli, no da bismo pomogli to Božje djelo, dao nam je i sredstva. To je i djelo zajedništva, svetosti.

To je jedan hod, jedan hod, koji međutim, biva potpomognut, ako u inteligenciji koju imamo, u razlikovanju koje imamo, znamo prepoznati Božje djelovanje u svakom vremenu. U Evanđelju je više puta rečeno, također i molitva da znaju prepoznati od koga su bili pohođeni. O Jeruzalemu, zar ne?, kaže, plače: «Nisi prepoznao od koga si bio pohođen».[12] I mi također trebamo prepoznati od koga smo pohođeni. Trebamo prepoznati što Bog sada čini kako bismo sudjelovali u ovom djelovanju preobrazbe. Današnji su sveci sudjelovali u svoje vrijeme u konkretnom Božjem djelovanju u to vrijeme. Svaki od njih bio je dobro uklopljen u dinamike vremena.

Ako ih pogledate, govorim jednim primjerom: don Bosco u onom trenutku za djecu i mlade, uvijek postoji potreba, ali u tom trenutku on ih je doista prihvatio napuštene, ostavljene. Otac Pio, bilo je potrebno moliti, bili su ratovi u tijeku, postojala je Konfederacija Svjetlosti koja se trebala formirati, i molitvene grupe, molitvene grupe! Padre Pio stvorio ih je beskonačno. Majka Tereza s onom dimenzijom da ide prema najmanjima. Počela je isto tako proširivati jer gledaj slučaj, upravo tamo gdje je radila uglavnom nisu bili kršćani: muslimani, hindusi i vrlo malo kršćana u Indiji.

Djelovali su u njihovo vrijeme, s onim što je bilo potrebno u njihovo vrijeme. Mi trebamo prepoznati u našem što Bog radi. Kako koristi Fondaciju? Kako koristi izvanredna sredstva? Kažem ‘koristi’, razumijete li me. Kako oni surađuju s Bogom? Što traži u ovo vrijeme? Evo, razumjeti Božje djelovanje, potom dati odgovor da tamo, u onome što biva stavljeno pred nas, dovest će nas do toga da budemo Sveti, jer na kraju Sveci surađuju s milošću. Sve je to Božje djelovanje, ali ti moraš surađivati.

S ovom vjerom, kako opet kaže Sveti Ivan, ovom nadom u Onoga „koji se čisti“, dajemo Gospodinu mogućnost da sve vodi do ostvarenja. Samo s tom vjerom On će moći sve dovesti do ostvarenja jer On uvijek djeluje u punini vremena. Sve što čini dovodi do ostvarenja, bilo da govori o jednom pojedincu koji te preko tvojeg da dovodi do punine, do maksimuma tvoje svetosti, svatko je drugačiji ali do maksimuma. U našoj originalnosti svatko od nas je jedan maksimum, ali potom  će također dovesti do ostvarenja svoje djelo suotkupljenja, uzdignuća, uglavljenja u Kristu ovo što sada čini, ostavljajući Ga slobodnim i surađujući.

Onda, zahvalimo Bogu, zahvalimo Svim Svetima koji surađuju s Bogom, onima koje poznajemo, onima koje ne poznajemo, onima koje ćemo kasnije susresti. I već od danas sa svim Svetima molimo za one sutrašnje da brzo urone u preobrazbu misli i odu povećati broj onih na Zemlji koji i nama pomažu, koji ostavljaju svoje terete, svoje probleme i ulaze izravno u Nebo. Vjerujem da današnji i sutrašnji dan, kao što sam rekao kao jedno, dio su našeg poslanja. Darovan nam je jedan Portal[13], svi prolaze kroz njega. Pokušajte se sjetiti na to danas i sutra. Vi to već činite, no danas pokušajte to činiti kako biste onda to sve više i više činili: krstite, blagoslivljajte, idite s mišlju u naš amfiteatar,[14] s mišlju da napravite taj hod. Evo, to je onda suradnja sa Svetima i također suradnja s dušama u Čistilištu. I mi ovdje pomalo smo duše u Čistilištu, zar ne?, još smo na pola. Potrudimo se ući u to da budemo definirani.

I neka nas Bog blagoslovi, u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

[1] 2. studeni se slavi spomen na pokojne.

[2] Usp. 1 Iv 3, 2

[3] Usp. Lev 19, 2

[4] Usp. Otk 19, 9

[5] Vidi također razmišljanje od 29. listopada 2022 „Priprava za svetkovinu Svih Svetih“, objavljeno na http://www.premanovomstvaranju.org

[6] Za produbiti Božja sredstva u ovom vremenu upućujemo vas na rubriku „Izvanredna Božja sredstva“ na našoj web stranici

[7] Usp. Otk 7, 2-4

[8] Glede Znaka upućujemo vas na našu web stranicu na rubriku „Znak je jedan križ…“

[9] Usp. 1 Iv 3, 2-3

[10] Job 19, 25

[11] Za tri moći duše, memorija, volja i um, upućujemo vas na knjigu „Preko Velike Barijere“, 13 pogl. „Mikrokozam“, na stranici 228 ; Izdanje Luci dell’Esodo

[12] Usp. Lk 19, 41-44

[13] Odnosi se na Portal u Kući-Svetištu Lica Marijina u Međugorju. Za produbiti vidi knjigu „Ispisati Povijest-Svezak III-Žena odjevena suncem“, Prvi dio, drugo poglavlje „Djelovanje u duhu-tri velika portala na Zemlji“, vidi isto knjigu „Prema novom stvaranju 2012-2021 godina“, na stranici 357; izdanje Luci dell’Esodo

[14] Amfiteatar se nalazi u Kući-Svetište Lica Marijina u Međugorju.