Cijena: 78,50 kn za nebarikiranu izvedbu
Kako ono ide, da „tko se babića nije napio, vino nije pio“ ili tako nekako…Srećom, Babić je jedno od najčešćih prezimena u Hrvatskoj 😀 A opet se i danas zna čuti kako je „malo pravih babića“ u smislu da je valjda samo onaj s primoštenskog Bucavca „pravi“, tako da nije lako biti pametan 😉
Sigurno je da u domaćim okvirima ova sorta budi snažnije emocije i veću mitologiju od bilo koje druge. Rose iz sorte Babić vinarije Rak iz Šibenske Dubrave „omekšao“ je doživljaj Babića i naslutio da je i crno vino iznimno. Svrha ovog kušanja ipak nije bila ustanoviti je li ovo pravi Babić ili su to ipak svi oni višestruko skuplji, daleko drveniji, ekstraktniji, koncentriraniji i alkoholniji Babići 🙂 Svrha je bila uživati u nečem svrsishodnom 😛 U Babiću koji ostvaruje potrebnu identifikaciju sa sortom i podnebljem.
Babić barrique 2012 vs. Babić 2013 vs. Babić 2015
Bez dekantiranja sva su zatvorena ili pokazuju aspekte školovanja u podrumu. Poput vanilije od hrastove bačve u barriqueu 2012.
Najtamnije voće, ali i najmanje zrelo, pokazuje 2015. Plijeni ta zemljanost (humus) i općenito kod svih Rakovih Babića ne osjećaju se voćne senzacije isprva, samo vinoznost i eteričnost. Voće se razvija i otvara postepeno.
Bačva je kod 2012 uglazbila tanine u nježnu cijenu. Zapravo, vrijeme je to učinilo, a školovanje je malo pomoglo vremenu. Odlika kvalitete materijala je ta koja ostvaruje izražajnu, postojanu aromatičnost bez težine na nepcu.
Koža, začini, ljekovito bilje…non-fruit arome dominiraju, a s vremenom pokazuje voćnost (višnje, nar, suhe šljive).
Čak i najmlađe napunjeno godište 2015. je vino koje „baca na vino“ 🙂 Ne na voće, ne na cvijeće, već jednostavno i ispravno – vino. Kad doktor preporuči čašu crnog vina uz obrok ne misli na kosovski vranac u PET ambalaži, a još manje na čileanski bestseller. Misli na ovo. The Vino.
…koje ima svoj životni ciklus i u kojem bi očekivao da se u budućnosti lijepo formira. Kao što se formira na zraku u primjerenoj čaši.
Babić 2013 danas ostvaruje predivan balans! Užitna mekoća nasuprot rustikalne vinoznosti djeluje uvjerljivo, kao autentičan Babić. Štogod to značilo.
Suho poput druga dva vina i sličnih alkohola (13% alc.) Punog tijela, integriranih tanina, opušteno vremenom u boci, a napeto životom… daje naslutiti grožđe iz kojeg je nastalo. Još čuva tu predfermentativnu svježinu i opojnost. Sada skoro balzamično, ostavlja mineralne senzacije u afteru jasnije od druga dva vina. Jer je idealno spremno.
Međusobno slična vina i očekivano različita. Ali sva puna smisla i identiteta, a ne puna ekstrakta koji je sam sebi svrha.
Svrha. Riječ koja je obilježila ovaj dojam. Nadam se da ima smisla 😀
Dnevnik vinopije 