Bogdanovci – posljednja točka obrane na prilazima gradu Vukovaru
Na današnji dan, 10. studenog 1991. godine okupirano je selo Bogdanovci – posljednja točka obrane na prilazima gradu Vukovaru
Na današnji dan, 10. studenog 1991. godine okupirano je selo Bogdanovci – posljednja točka obrane na prilazima gradu Vukovaru.
U borbama na vukovarskom području, koje su od kraja kolovoza 1991. godine kontinuirano trajale do okupacije Grada, selo Bogdanovi ističe se kao jedan od najpoznatijih simbola. Taj prostor duljine 6 kilometara i širine dvjestotinjak metara predstavljao je posljednji punkt komunikacije između opkoljenoga Vukovara i ostatka hrvatskog teritorija na liniji Vukovar-Bogdanovci-Marinci-Nuštar-Vinkovci.
Put spasa, poznat i kao „kukuruzni put“ upravo je iz Bogdanovaca prema selu Marinci predstavljao jedinu spomenu kojom se iz Vukovara izvlačilo ranjenike i civile, a u grad slalo pojačanja u ljudstvu, naoružanju i prijekopotrebne hranu i lijekove. Većinski hrvatsko selo, koje je prije rata brojalo oko 1300 ljudi, od rujna 1991. od napada postrojbi JNA, jedinica pobunjenih domaćih Srba i srpskih dobrovoljaca brani dvjestotinjak naoružanih mještana, pripadnika MUP-a, ZNG-a i HOS-a. Posljednje pojačanje obrani u ljudstvu i naoružanju i to iz samoga grada Vukovara dolazi 30. rujna, kada 8 pripadnika postrojbe HOS-a pod zapovjedništvom Damira Radnića i pripadnici „Mungosa“ pod vodstvom Nikole Totha Feniksa, zapovjednika 4. bojne 204. Brigade dolaze ojačati obranu.
Kako su 01. listopada okupirani Marinci – prekinut je Put spasa i Bogdanovci i Vukovar ostaju odsječeni. Već 02. listopada započinje žestok udar na čitavom vukovarskom ratištu, uključujući i Bogdanovce, kada prvi put u napad na selo kreću i tenkovi. Iako je neprijatelj uspio ući u selo, uz silne je napore branitelja natjeran na povlačenje. Sve do 19. listopada postoji i brani se komunikacija između Bogdanovaca i Vukovara, kada nakon žestokog napada Bogdanovci ostaju u potpunom okruženju. Sve do 10. studenoga, kada započinje opći napad na selo iz tri pravca, branitelji uspijevaju držati svoje položaje i štiti civile koji su ostali u selu.
Kada je postalo jasno da se selo ne može održati i kako su obrambeni položaji ostajali bez municije i protuoklopnih sredstava, branitelji su u grupama kretali u proboj i izvlačenje u smjeru Vinkovaca. Tom su prilikom pripadnici HOS-a iskazali hrabrost i požrtvovnost kada su, predvodeći jednu grupu u kojoj su bili i civili, ušavši u minsko polje formirali danas poznatu „HOS-ovu štafetu smrti.“ Stavivši se na čelo kolone, svjesni opasnosti i velike vjerojatnosti pogibije hodali su ispred ostatka kolone kako bi zaštitili druge u slučaju da ugaze na minu. Tom prilikom u proboju i minskom polju pogibaju Žarko Manjkas Crvenkapa, Zoran Antunović, Nikola Bogojević, Anto Šarić, Zdravko Špalj Papundek (HOS), Stjepan Katić, Josip Knežević ( 204. Brigada), Marko Knežević Antun Petričić ( 3. Gardijska Brigada „Kune“).
Nakon što je agresor ušao u selo Bogdanovci većina preostalog civilnog stanovništva je ubijena, a selo se temeljito razrušeno.
Donosimo Vam fotografiju Puta spasa, nepoznatog autora iz rujna 1991. godine.
Izvor: Hrvatski povijesni muzej / Croatian History Museum