Prije četvrt stoljeća na Dan državnosti, koji se tada slavio na 30. svibnja, stvorena je kuna. Službenom hrvatskom valutom postala je tek iz trećeg pokušaja. Dosad smo promijenili tri valute. Od osamostaljenja smo imali privremenu valutu koja se zvala hrvatski dinar. I vjerojatno nema mnogo onih koji su znali da je kuna zapravo trebala biti kruna, a lipa banica.
Taj povijesni trenutak, kad su nove, lijepo dizajnirane novčanice i kovanice zamijenile privremeni hrvatski dinar, dogodio se 30. svibnja 1994. Bio je to jak ekonomski potez koji će eliminirati hiperinflaciju i Hrvatskoj donijeti financijsku stabilnost, ali i toliko željeni simbol suverenosti. No uvođenje kune nije teklo glatko, prenosi Večernji list.
Kuna uopće nije trebala biti službena valuta
Naime, u kolovozu 1991. komisija za izradu novčanica, koju je osnovao predsjednik Franjo Tuđman i na njezino čelo postavio prvoga ministra financija Marijana Hanžekovića (mijenjao ga je akademik Dalibor Brozović), odlučila je da se trajni hrvatski novac zove – hrvatska kruna, a njezin stoti dio banica. S prijedlogom se složila i tadašnja Vlada premijera Franje Gregurića pa je u prosincu te godine u Narodnim novinama objavljena Uredba o Narodnoj banci Hrvatske u kojoj je pisalo: “Novčanice i kovani novac koji glase na hrvatsku krunu zakonsko su sredstvo plaćanja na području Republike Hrvatske”.
Naknadno donesena je odluka da se uvodi kuna. Franjo Gregurić tvrdi da je odluku o promijeni imena mogao donijeti samo Tuđman. Predsjedniku je, sjeća se Gregurić, smetalo to da se hrvatska valuta zove prema austrougarskoj kruni. Prirodnija mu je bila kuna jer je imala i povijesnu poveznicu, a kuni se, kaže Gregurić, nije protivio ni tadašnji guverner Ante Čičin-Šain.
Prijedlog da se ipak uvede kuna izazvao je žestoku političku raspravu u kojoj se tvrdilo kako nazivi kruna i banica nikako ne odgovaraju mladoj republici, ali i da je nepravedno zanemarena stoljetna hrvatska tradicija i kunino krzno kao drevno platežno sredstvo.
Zagovornicima promjene imena novca u prilog su išla i istraživanja: sva su pokazivala da većina građana želi kunu, a ne krunu. S tim argumentima deset zastupnika Zastupničkog doma Hrvatskoga državnog sabora predložilo je u svibnju 1993. izmjenu Zakona o Narodnoj banci Hrvatske te da se naziv hrvatska kruna zamijeni kunom.
Zagovornici kune obrazlagali su pak da je ona puno starija od NDH, da je poseban oblik poreza bila još u doba narodnih vladara i da se njome plaćalo u naturi u 11. stoljeću. Na površinu je isplivao i malo poznat podatak da su i partizanske vlasti od 1941. do 1945. izdale 35 novčanica na kojima je vrijednost bila izražena u kunama i dinarima.
“Ban i banica!? To je bila Hrvatska u podređenom položaju, a ne u samostalnom.”, izjavio je predsjednik Tuđman čime je završena sjednica Predsjedništva HDZ-a, a tri dana poslije, 29. srpnja 1993., nakon burnih sjednica, Sabor je velikom većinom prihvatio kunu: 70 zastupnika bilo je za, 21 protiv, a 10 ih se suzdržalo.
Kad je na Dan državnosti uvedena kuna, zamjena hrvatskih dinara provedena je bez ikakvih poteškoća i izgreda.
Guverner Boris Vujčić o uvođenju eura
‘Kuna je sjajno odradila svoj posao’, rekao je guverner HNB-a Boris Vujčić povodom uvođenja kune za RTL.
Kuna je jedna od najstabilnijih valuta, u odnosu na drugu valutu, kad se gleda ta politika.
“Da, to je uvijek bio naš cilj, prvenstveno jer kod nas je jako puno duga denominirano u euru i bilo koje prejako slabljenje kune značilo bi veći dug za stanovništvo, poduzeća i državi. Istovremeno, nismo željeli ni da kuna ojača da se našteti izvozu.”
“Euro polako dolazi, pripremamo se za njega i ulazimo u veliku obitelj europskih država koja koristi tu valutu”, izjavio je guverner Vujčić.
