Posjet hrvatskog ministra vanjskih poslova Ive Stiera Moskvi dogodio se planirano baš uoči 25. godišnjice uspostave diplomatskih odnosa koje se zbilo 25. svibnja 1992. godine. Prema memoarima bivšeg veleposlanika Hrvatske u Rusiji Hide Biščevića, tijekom svog posljednjeg posjeta Moskvi 1998. godine hrvatski predsjednik Franjo Tuđman se požalio da čak ni svi njegovi savjetnici ne razumiju važnost razvijanja kontakata s Moskvom.
Sigurno da je situacija oko Agrokora bila jedan od glavnih okidača susreta, ali i činjenica je da su karte na međunarodnoj sceni posljednjih godina „promiješale“, te je Rusija postala uz SAD glavni igrač na svjetskoj sceni, a to je više nego jasno pokazao rat u Siriji.
Premda ovaj susret ne treba uzdizati na razinu nekih fenomenalnih odnosa, činjenica je da je posljednji susret na diplomatskoj razini ministara vanjskih poslova bio kada je Moskvu 2006. posjetila tadašnja ministrica vanjskih poslova Kolinda Grabar Kitarović. Taj susret je bio pun raznih perspektiva i obećanja od gospodarske suradnje, pitanja plina i još mnogih pitanjima, ali od realizacije nije bilo – ništa. Zbog toga tek treba vidjeti kako će se nakon ovog susreta razvijati diplomatski, ali i gospodarski, odnosi Hrvatske i Rusije.
Od te 2006. su odnosi Rusije i Hrvatske uglavnom bili u stagnaciji, a posebno je bila opterećujuća činjenica da Hrvatska dugo nije imala veleposlanika u Rusiji. Nažalost, za tu poražavajuću činjenicu nitko nije odgovarao, a upravo je to ogledni primjer lutanja i nekonzistentnosti hrvatske vanjske politike posljednjih 17 godina, a koja je kulminirala u vrijeme dok je ministrica vanjskih poslova bila Vesna Pusić, a premijer Zoran Milanović.
Osobito je važno što se ovaj susret dogodio u fazi promjene međunarodnih odnosa i „zatopljavanja“ odnosa Rusije i SAD-a, pa se posjet mora dovesti u vezu sa činjenicom sa su i SAD i Rusija nakon pobjede Trumpa značajno obnovili diplomatsku aktivnost.
U veljači ove godine moglo se nazrijeti promjena vjetrova u odnosima dviju zemalja jer se „na marginama“ Konferencije o sigurnosti u Münchenu održao susret hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović i ruskog ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova.
Što se tiče ukupne trgovinske razmjene Hrvatske i Rusije ona je u velikom padu. Na svom vrhuncu ona je iznosila 2,5 milijardi, pa 2 milijarde, a sada, u svezi s padom cijena nafte i sankcija, iznosi manje od milijarde dolara.
Činjenica jest da je Rusija prebacila fokus svog gospodarskog (i političkog) djelovanja prema centralnoazijskom zemljama kao Kazahstan, Tadžikistan i Kirgistan, a osobito gospodarskoj suradnji sa Kinom, te zemljama Latinske Amerike i sjeverne Afrike (Egipat, Maroko). Činjenica jest da je Hrvatska (pre)revno i (pre)servilno pristupila provođenju sankcija koje je Rusija dobila od EU. Činjenica jest da se neovisno o sankcijama uspješno razvijaju ruski gospodarski odnosi sa Slovenijom, Mađarskom, Slovačkom koje su prosperitetne članice EU.
Stoga susret Stier-Lavrov i sva aktualna pitanja i dokumenti koji su pripremljeni za potpisivanje o gospodarskoj i političkoj suradnji su tek početak izlaska iz stagnacije odnosa Rusije i Hrvatske, koja je najčešće bila i rezultat ne samo nedostatka vanjskopolitičke strategije, već i uvjerenja hrvatskih vlada i diplomacija da najprije trebaju služiti općim (europskim) interesima, a tek onda nacionalnim (hrvatskim) interesima.
Nedavni posjeti Merkel, Erdogana i talijanskog premijera Rusiji pokazuju da Rusija ima iznimno značenje za gospodarske prilike u EU i svijetu, a Hrvatska se mora tu pozicionirati i prilagoditi promijenjenim međunarodnom prilikama. Nastavak te priče ide na jesen kada je dogovoren susret međuvladine komisije za suradnju Hrvatske i Ruske Federacije.
A cijeli sukus susreta može se zasada svesti na Stierov opravdano diplomatski rječnik da Hrvatska oko svih tema nastupa i kao članica EU i euroatlantskih integracija, ali da je Hrvatskoj iznimno stalo i do poboljšanja odnosa i dijaloga sa Rusijom. Ta razina je uvelike poboljšana postavljanjem novog veleposlanika Stanića u Moskvi, što je Lavrov istaknuo kao pozitivnu činjenicu, susretima hrvatske predsjednice Grabar Kitarović i ministra Stiera na najvišoj diplomatskoj razini, aktualnom gospodarskom trenutku i odnosu Agrokora kreditiranog od ruskih banaka, ali i najavljenom intenziviranju diplomatsko-gospodarske suradnje dviju zemalja u predstojećem vremenu.
Za kraj, nije loše i nebitno spomenuti da su u veljači ove godine gradske vlasti Moskve poslale pismo zagrebačkom gradonačelniku Milanu Bandiću u kojem su ga informirali o namjeri da imenuju jedan od trgova u Moskvi po Zagrebu, kao i o namjeri da na njemu postave spomenik Jurju Križaniću. To sigurno nije učinjeno bez „miga“ i potvrde Kremlja.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
